Tako je govorio Zaratsutra

Tri metamorfoze duha vam navodim:

Kako duh postaje kamila,
Kamila lav
I lav napokon dijete.


Šta je teško? – pita teretni duh; te klekne poput kamile, i želi da bude dobro natovaren.

Koja je najteža stvar, vi heroji? – pita teretni duh – da je preuzmem na sebe i da se radujem svojoj snazi.

Zar nije ovo:
Poniziti se da bi povrijedili svoj ponos?
Dozvoliti ludosti da sija da bi se izrugali svojoj mudrosti?
Ili je ovo:
Napustiti ciljeve kad proslave trijumf?
Penjati se na visoke planine i iskušavati iskušatelja?
Ili je ovo:
Hraniti se žirevima i travom znanja, i u svrhu istine trpiti glad u duši?
Ili je ovo:
Biti bolestan i otjerati tješitelje, i sprijateljiti se s gluhima, koji nikad ne čuju šta želiš?
Ili je ovo:
Zavući se u prljavu vodu kada je voda istine, i ne tjerati hladne žabe i vruće krastače?
Ili je ovo:
Voljeti one koji nas preziru, i pružati ruku sablasti kada će nas prestrašiti?

Sve najteže stvari teretni duh preuzima na sebe:
I poput kamile, koja, kada je opterećena, bježi u divljinu, tako i duh bježi u svoju divljinu.


U najusamljenijoj divljini druga metamorfoza se desi:
Ovdje duh postaje lav; zgrabit će slobodu, i postati gospodar svoje divljine.

Ovdje traži svog posljednjeg gospodara:
Borit će se s njim, i s njegovim posljednjim Bogom; za pobjedu borit će se sa velikim zmajem.

Šta je veliki zmaj kojeg duh više nije sklon nazivati Gospodarom i Bogom?

“Ti ćeš” se veliki zmaj zove. Ali duh lava kaže “Ja ću”.
“Ti ćeš” leži na njegovom putu, svjetlucajući zlatom – zvijer prekrivena ljuskama; i na svakoj ljusci blista zlatno “Ti ćeš”!
Hiljadu godina vrijednosti blista na tim ljuskama, i tako govori najmoćniji od svih zmajeva:

“Sve vrijednosti svih stvari – blistaju na meni.
Sve vrijednosti su već stvorene, i sve stvorene vrijednosti – ja predstavljam.
Zaista, neće više biti “Ja ću”.” – tako je govorio zmaj.


Braćo moja, čemu potreba za lavom u duhu?
Zašto nije dovoljna zvijer teretna, koja se odriče i poštuje?

Stvoriti nove vrijednosti – to, čak ni lav još ne može postići:
Ali stvoriti sebi slobodu za novo stvaranje – to može lavova moć.

Stvoriti sebi slobodu, i dati sveto Ne čak i dužnosti:
Za to, braćo moja, potreban je lav.

Polagati pravo na nove vrijednosti – to je najstrašniji polog za teretni duh pun poštovanja.
Uistinu, takvom duhu je to krađa, i djelo zvjeri grabljivice.
Nekad je volio “Ti ćeš” kao svoje najsvetije:
Sada je prisiljen pronaći iluziju i samovolju čak i u najsvetijim stvarima, da bi osvojio slobodu od njegove ljubavi:
Za to osvajanje je potreban lav.

Ali recite mi, braćo moja, šta dijete može, što ni lav ne može?
Zašto lav grabežljivac još uvijek mora postati dijete?
Nevinost je dijete, a zaborav, novi početak, igra, samohodni kotač, prvi pokret, sveto Da.
Za igru stvaranja, braćo moja, potrebno je sveto “Da” životu:
Duh sada hoće svoju volju;
Onaj koji je izgubio svijet sada postiže svoj vlastiti svijet.


Rekao sam vam tri metamorfoze duha:

Kako je duh postao kamila,
Kamila lav
I lav napokon dijete.

Tako je govorio Zaratustra.

I u to vrijeme boravio je u gradu koji zove se Krava Šarava.

2 0 komentara

    • Nisam, ovo je odlomak iz knjige “Tako je govorio Zaratustra”, autor Friedrich Nietzsche.

      Samo mi se činilo izuzetno relevantno u ovom trenutku. Ima par blogera koji su kamile, ali nisu još pobjegli u divljinu.

Komentariši